Kad na sebi osjetiš da je nešto tako moćan alat s kojim možeš ispitati, ispraviti, preurediti, izgraditi bolju verziju, a pritom si TI materijal s kojim radiš, nema se što drugo nego biti zahvalan i širiti dalje takva saznanja i pomoć. 

Nema vrijednije reference zbog koje bi vjerovala što sve može hipnoterapija od moje osobne priče i promjena koje mi je donijela. Ne tako puno vremena unatrag anksioznost mi je bila najveći neprijatelj, toliko me je sažvakavala da me dovodila do ruba funkcionalnosti. Moja podsvijest je toliko galamila kroz anksioznost, toliko je vikala da moram promijeniti neke stvari u životu da sam samo čula buku, bilo je teško razaznati što mi govori koliko god sam se trudila uz pomoć svih načina na koje sam naišla. I onda, kako to inače biva sa onim što je za nas važno i  što nam je potrebno, hipnoterapija je nekim čudnim putevima došla do mene. I nakon samo jedne seanse hipnoterapije ona buka i galama moje anksioznosti se jednostavno utišala, čula sam jasno ono što mi podsvijest govori i gdje me želi odvesti. 

Od tada se toliko toga promijenilo u meni i oko mene, anksioznost je postala moja prijateljica koja mi se obraćala razumljivim, nježnim i tihim glasom, puna pažnje i brige za mene. Ona kao da je bila glasnogovornik moje podsvijesti, samo što je pričala jezikom koji ja nisam razumjela, a kroz hipnoterapiju sam naučila jezik svoje podsvijesti i nema više potrebe da mi se obraća preko strahova, bolova, bolesti, nesamopouzdanja, nesigurnosti, debljine…

Sada kada sve to razumijem, anksioznost koliko god da je bila najgore što mi se dogodilo u životu, ujedno je na neki način i najbolje što mi se dogodilo.